|
|
peškafonda
04.05.2009., ponedjeljak
Opet svibanj...
23.04.2009., četvrtak
Opet na okupu
Sad samo mogu reć da je naš Luka opet s nama....
 By pescafonda
...pa se smijemo, pa se upoznajemo, pa plačemo....
A najviše od svega smo sritni!!
|
30.12.2008., utorak
Moj Božić
Bilo kako bilo, ove godine za razliku od svih prošlogodišnjih godina, Božić će se proslavit u mojon kući. Otac i mater su malo razočarani, jer oni su stariji, njima bi se tribalo doć i u njihovomu domu se skupit cila obitelj, pa nije samo do poštovanja, više zbog običaja, ali uz jedan ( i ne samo jedan) ozbiljan razgovor o svim razlozima za i protiv, složili su se kako će doć k nama. Aj, fala Bogu i svim svecima, niko nije dišperan! Cili tjedan prije me se zvalo s raznoraznim pitanjima, primjerice: a da ja ispečem malo gudice, a? a da ti pošaljemo malo lipe kozletine, a? moreš lešat, a moreš i ispeć, a? oću li ispeć štrudel, a? a da mi napalimo grijanje na katu u velikon kužini pa da svi dođete ovde, a? nema veze šta gori nema bora, otac će poć po još jedan, lipo ćemo ga okitit i upalit svićice, a?
Majko, dogovorili smo se, ne triba ništa nosit, ne triba nan ništa, samo tribamo vas dvoje i Oceančića i gotovo! Ispeci svoju orahnjaču i sve smo rišili.
Pristalo se. Uz jedan uvjet - da poručin malome Isusu da ne kupuje darove pod bor. Kažu, vaja stegnit kajiš.
Sve se manje-više pripremilo na vrime, a u kasnin popodnevnin satima Badnjaka tribalo je po staromu dobromu običaju okitit kuću i učinit jaslice. Da bi mali Isus moga doć k nama.
Bor se okitija, jaslice se učinile.


Jedno 5-6 uri se četveronoške plazalo po tlevu, a sve dok nije bilo kako je tribalo bit. Pa je i judejski Betlehem dobija malo zelenila iako mi je u glavi da bi tribalo bit puno više pržine…


Tako, eto, dok su Irud i njegova svita mirno spavali u svojim dvorima….


…Anđelak Božji najavi Gloriju – rođenje Isusovo!! Dođe mi i sama sa sobon pivuckan: sviiin na zeeeemlji miiir, veseeeljee…


I tako se rodi mali Isus, od žene, ka i svaki drugi čovik. Ne u slavi i bogatstvu, nego u poniženju i siromaštvu…








…i kad se dogodija ti radosni događaj, bljesnilo je svitlo


sve je na trenutak stalo, ka da i je zaslipilo…
Pastir s bronzinon…


….oni šta čuva krave…


…potok se zaledija…


…drvosječe se ukipiše…


..zaosinila se i ova šta je šopala tuke…


…bidni pastir se bacija na kolina….


A onda in zvizda repatica pokaže put…


…i obasja ubogu štalicu i maloga Isusa na slamici…


..i cili narod krene s darovima poklonit se novorođenomu Spasitelju…


…Tri kralja s istoka noseći mu tri dara: tamjan (ka Bogu), zlato (ka kralju) i plemenitu mast, smirnu (ka čoviku)…


…obični narod, domačica s mazgon (ovo je ka triba bit tovar, ma ga nema nigdi za nabavit)…


..ribari i težaci…


..i „vodarica s krčagom na glavi“ ….


..pa još jedna gospoja s kokošama (biće juvice za pokripit rodilju)…


I tako dok su se svi izredali, mic po mic svanilo jutro. Božićno. Lipo, teplo, svečano…


Irud bome nije moga zaspat, cilu mu noć goru sviće, niki šušur ili zavira se kuje u bajnim mu dvorima…


..i pivac piva, a ni žive duše nema da se Isusu pokloni!


„Irude prekruti, Irude prehudi, Krista hoćeš ubit, to srce mi sluti…“


Ovo dvoje se ne miču od lonca. Prvi mora naranit beštije….


…a ovi drugi mi se pari da misli na svoju guzicu…


Ajme, kako vrime leti?! Evo se dobro razdanilo….


…valja poć malo mislit na prizemne stvari…ispeć kruv, navisit juvicu, ružmarinon nabost janjetinu …. I sa svojin najbližima proslavit još jedan Božić i zafalit se malome Isusu jer smo danas svi na okupu. I fala Ti šta si mi ih doveja u moj dom. I šta si mi posla sestru – Onu_moju_iz _daleka!


I tako je mali Isus doša u moj dom.


SVIMA ŽELIN BLAGOSLOVLJENE BLAGDANE I SRIĆU KAKVU SAN JA OSJETILA NA OVI BOŽIĆ!!!
Vaša Peška!!
|
21.12.2008., nedjelja
Teško niko vrime
Bez riči.
Update:
Ček malo...zum, zuuum, i eto post. Nije pošteno od mene, ne mogu uteć i ne reć dvi beside.
Daklem, ka prvo jedna mala Kroštulica je zaokupirala svu moju pažnju. Znan da će moji dragi prijatelji to razumit.
Ka drugo, veliki dil posla mi je proša priko ruk:
Sad kad su ovi radovi pri kraju, jasno mi postaje da pravi posal tek zapravo počinje. Je li lako? Nije. I svaki dan je sve to teže.
Ka treće, moju obitelj je shrvala nesrića našega maloga Luke, koji se na veliku sriću izvuka, ali ne bez posljedica.
Teško mi je o tome uopće govorit.....
Ka četvrto, prijateljica mi je iznenada završila na kirurškom stolu, a nakon pretraga koje su je psihički satrale, teško i nikako se nosila s problemom. Da nesrića ne dolazi sama pokazalo se i ovi put - ona došla kući iz bolnice, a muža joj hitna odvela s dijagnozom infarkta. Danas su oboje dobro, još se oporavljaju, a sve je to prošlo kroz moju dušu.....
I zato me nije bilo nigdi. I zato mi ni Božić nije šaren, i zato me ni božićnica ne more razveselit. I opet znan da će me razumit svi koji me znaju. I svi oni koji me ne znaju.
Fala in šta me u međuvrimenu niste zaboravili.
Vaša Peška.
|
26.09.2008., petak
A ća se tu more?? ili Post za Zoru!
Piše meni moja Zore:
-koliko ko ja puta ušla uvik me čeka isti kurac ...pardon oču reč post ...dobro jutro peška ....
Pa sad ja pišen mojon Zori:
-Dobro jutro Zore! Evo ti friško uslikan moj post:




Pisala san ga 48 uri nepristance dok si mi činila gricule s ona tvoja zadnja tri-četri štiva (skupa s muzikon)! Misin, pečen, svrdlan, mlijen, piturajen i ponavjan u sebi: Peška, neeee mislit na torticu! Pusti Zoru.... hebala te Zore.... neeee mislit na torticu! Neee mislit na torticu! Neeee mislit....itd., itd.
Eto. A ti bi me još proglasila linoguzon!??
|
17.06.2008., utorak
MOJ OSVRT NA SPLISKI RJEČNIK
Sa puno zakašnjenja, ali sa puno lipi razloga, tek sad mogu intavulat ove slike na moj blog.
Najprvoiprvo, juta san na administratore šta nisu niti crticu napisali, oli ako jesu, a ja to nisan vidila, onda neka mi oprostu. Ne znan šta san očekivala, ali me iživciralo to šta san mogla vidit slike i tekst o temaman piškila-kakila, a jedan ovako značajan događaj našega uvaženoga blogera koji je da dil sebe za generaciju koja stasa i za generaciju koja će tek doć na svit, a da sridnji godin generaciju i ne spominjen, nije niti obatrnjen na blog naslovnici i da ni bilo Kašete, niko ne bi zanj čuja.
Fala Kaše, nima te zemja!
Osin toga, tila bi reć da nisan samo fumala, vengo san skroz na skroz uživala u svakon sekundi kroz cilu večer koju nikad neću zaboravit. Eto.
Niman šta pametnoga napisat, jerbo je prija Kaše sve rekla prin niki dan.
Gremo daje...!!
|
11.05.2008., nedjelja
ZA DUŠU...I TILO
04.05.2008., nedjelja
CETINA
Nije to zato
što Cetinu volim......
 By pescafonda
 By pescafonda
 By pescafonda
 By pescafonda
 By pescafonda
 By pescafonda
.....ali, ovakvog grada
još nisam vidio.
Bože moj, - Cetina!
(J. Pupačić)
Napomena: nastavlja se!
|
02.05.2008., petak
On Brothers and Sisters Day....
.....Peška primila jednu lipu kartolinu. Ostala je inkantana jerbo njanci pojma ni jemala da opće postoji dan o braće i sestar:
 By pescafonda
Ma šta sve neće ovi svit izventat, kada mi i prez nji ne znamo koliko i šta jedna drugon jesmo.
An, sestro?
Isto me je malo taklo, pa ti vraćan iston miron:
 By pescafonda
i jednon lipon slikon:
 By pescafonda
A šta ću, cili život jon gledan u guzicu!
|
01.05.2008., četvrtak
SRITAN PRAZNIK RADA
Spavala do osan.
Vrime bljak.
Od fažola ništa.
Gren po kruv.
Obid mora bit u podne, zakoniti i danas radi.
Ja ću šumprešat robu.
Heben ti taki praznik!
Vaman želin puno lipji dan.


Da nan živi, živi raaad!
|
0
|
|